Godine 1628. engleski znanstvenik William Harvey primijetio je da kada se presječe arterija, krv šikne kao da je tjerana pritiskom. Krvni tlak se mogao osjetiti dodirivanjem pulsa.
Godine 1835. Julius Erison izumio je sfigmomanometar koji je prenosio puls na uski stupac žive. Kako je puls kucao, živa bi se dizala i spuštala u skladu s tim. Po prvi put liječnici su mogli mjeriti puls i krvni tlak bez rezanja arterije. Međutim, zbog njegove neugodnosti, grube konstrukcije i netočnih očitanja, drugi su ga znanstvenici poboljšali. Sfigmomanometar mjeri krvni tlak na temelju visine živinog stupca; barometar na isti način mjeri tlak zraka.
Godine 1860. francuski znanstvenik Étienne Jules Maret razvio je ono što je tada bio najbolji tlakomjer, pojačavajući puls i bilježeći njegovu putanju na smotuljak papira. Ovaj prijenosni tlakomjer koristio je Maret za proučavanje abnormalnih otkucaja srca.
Tlakomjer koji koriste liječnici izumio je 1896. godine talijanski znanstvenik Scipione Rivarocchi. Ima manžetu na napuhavanje koja blokira protok krvi, a liječnici slušaju puls stetoskopom dok očitavaju krvni tlak na vagi.
